Knjiga o jugu

Knjiga o jugu

Knjiga o jugu Jurice Pavičića, našeg ponajboljeg kroničara i kritičara mediteranskog juga, nije priča o mitskoj utopiji gdje se živi vječno, neopterećeno ljeto. U nizu sjajnih eseja kojima tematizira hrvatski, srednjoeuropski i sveeuropski jug, odnosno Dalmaciju, Jadran i Mediteran, Pavičić se bavi jadranskim i mediteranskim prostorom kao prostorom nedovršene modernizacije, prostorom ubrzane gentrifikacije i industrijski opustošenim prostorom, isključenim iz progresa i osuđenim na stalne početke iznova.

Izbacujući iz narativa stereotipne turističke slike, u ovim se tekstovima autor bavi jadranskom antropologijom od kulturne povijesti bure preko trajekata pa do vikendica. Njegove su teme zdanja koja govore o novijoj povijesti kao što je tučepski Hotel Jadran i projekt Skopje 2014, zatim zajednička industrijska povijest na primjerima Jugoplastike i Dalmatinke, ali i neke od prosvjetiteljskih figura dalmatinskog 20. stoljeća, kao što su Dika Marjanović Radica i Tomislav Ivić. Možda i najintimnija knjiga koju je Pavičić dosad objavio,

“Knjiga o jugu” donosi nekoliko autobiografskih eseja u kojima autor propituje kako su ideologije i kolektivna povijest 20. stoljeća oblikovale sudbine njega i njegovih predaka.

“Pavičićeva knjiga dijelom popunjava jednu polupraznu knjišku policu s oznakom: Mediteran, mediteranstvo i mediteranizam. Naime, iako ovdašnje elite desetljećima inzistiraju na hrvatskoj pripadnosti Mediteranu, ta je pripadnost uglavnom deklarativna i neopisana. Malo je suvislih tekstova koji autentično – suvremeno, bez stereotipa i klanjanja spomenicima tradicije – svjedoče o tome što Mediteran u ‘nama’ doista jest…. ‘Knjiga o jugu’ dokaz je da su u sredinama poput naše, u kojima je štošta neistraženo i neispisano, upravo novinski tekstovi često iznimno bitni za stvaranje suvremene antropologije domaćeg terena. Zato, čak i ako ste čitali u novinskom formatu eseje okupljene u ovoj knjizi, svakako je uzmite u ruku i čitajte ih opet i iznova.”
Katarina Luketić, Tportal

O autoru:

Jurica Pavičić rođen je 1965. u Splitu gdje i danas živi. Diplomirao je povijest i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a od 1989. godine radi kao filmski i književni kritičar te kolumnist različitih novina. Dobitnik je najznačajnijih hrvatskih priznanja za novinarstvo i filmsku kritiku.

Kao književnik debitirao je 1997. socijalnim trilerom Ovce od gipsa prema kojemu je snimljen film Svjedoci u režiji Vinka Brešana, koji je igrao u službenoj konkurenciji festivala u Berlinu te je dobio ekumensku nagradu. Za scenarij tog filma Pavičić je na festivalu u Puli nagrađen Velikom zlatnom arenom.

Uslijedili su romani Nedjeljni prijatelj, Minuta 88, Kuća njene majke, Crvenkapica, Žena s drugog kata, Crvena voda, Prometejev sin; zbirke priča Patrola na cesti, Brod u dvorištu te zbirka izabranih priča Skupljač zmija. Po priči Patrola na cesti snimljena je i kriminalistička miniserija u režiji Zvonimira Jurića. Roman Crvena voda dobio je nagrade Gjalski i Fric te pet prestižnih nagrada u Francuskoj. Kratke priče i romani prevedeni su mu na engleski, njemački, ruski, talijanski, bugarski, makedonski i francuski. Autor je i više publicističkih knjiga od kojih izdvajamo Knjigu o jugu.

Tri kuće, tri prijatelja prva je objavljena slikovnica Jurice Pavičića.